U suradnji sa Udrugom Dragovoljaca i Veterana Domovinskog rata, 7.c i 7.d razredi naše škole, sudjelovali su na Terenskoj nastavi na Velebitu. Cilj je bio posjetiti mjesta na kojima se branila i obranila naša Domovina i na kojima je čak 127 branitelja položilo svoje živote. Ujedno, bila je to i prilika da učenici upoznaju PP Velebit i uživaju u pejzažu naše najduže i vjerojatno najljepše planine.
Krenulo se autobusom sa parkinga Višnjika. Sama vožnja do Crkve Sv. Franje trajala je oko sat i pol. Crkva je izgrađena 1832.g.sredstvima samog cara Franje Josipa kao spomen na novoizgrađenu Majstorsku cestu koja je povezivala Južnu i Sjevernu Hrvatsku preko krševitog Velebita. Brigu o crkvici vodi UDIVDR i zahvaljujući njima, crkva je u odličnom stanju.
Vrijeme je bilo sunčano, ali izrazito vjetrovito, pa je samo predavanje održano unutar spomenute crkve. Nakon uvodne riječi i pozdrava predsjednika Udruge, Ivice Mikulića – Kineza, Denisa Bračića – dopredsjednika i Tomislava Čukelja, tajnika Udruge, riječ su preuzeli brigadir Darko Biuklić i satnik Vedran Peruza koji su održali zanimljivo i životopisno predavanje o ratnom putu postrojbe te najzanimljivijim detaljima borbi i obrane na ovom, možda i najzahtjevnijem ratištu RH.
Nakon toga, brojni članovi Udruge pripremili su vrhunski roštilj i piće za sve prisutne.
Uslijedila je vožnja automobilima preko Majstorske ceste, odakle se pružao prekrasan pogled na cijelu dolinu. Zaustavili smo se na mjestu gdje su se u periodu od 1963.-1968. snimali legendarni filmovi o Winnetou kojeg je utjelovio Pierre Brice.
Također, posjetili smo i kapelicu, podignutu u čast legendarnom zapovjedniku Tigrova Damiru Tomljanoviću Gavranu gdje su naše predsjednice razreda Katarina Šljuka i Ana Smolčić, zapalile svijeće.
Prilikom povratka, zastali smo u sada ruševnoj kući legendarnog hrvatskog kapetana Luke Modrića. Naime, sve do početka sukoba, on je sa svojom obitelji živio u toj kući na osami, da bi ga rat doveo u Zadar, gdje je kratko pohađao i našu školu.
Uslijedio je povratak u kasnijim popodnevnim satima. Puni dojmova, naši učenici razišli su se svojim kućama.
Koristim priliku da se zahvalim Udruzi Dragovoljaca i Veterana Domovinskog rata na pruženom gostoprimstvu, životopisnim pričama i iskustvima koje su podijelili sa nama. Vjerujem da će se suradnja između Udruge i OŠ Krune Krstića nastaviti i u budućnosti. To je jedini zalog da se najslavniji trenutci naše novije povijesti neće nikada zaboraviti…
