Šećerna bolest ili dijabetes melitus u djece posljedica je nedostatka inzulina. To je hormon koji se luči iz gušterače, žlijezde koja je smještena u trbušnoj šupljini, a kontrolira koncentraciju glukoze (šećera) u krvi i organizmu. Zbog toga dijete koje boluje od šećerne bolesti postaje izrazito žedno i ima potrebu za čestim mokrenjem. Praktički sva djeca koja boluju od šećerne bolesti moraju primati inzulin u obliku injekcija. Injekcije inzulina daju se više puta dnevno, kako bi se koncentracija glukoze u krvi održavala u zadovoljavajućim granicama.

Djeca sa dijabetesom se ne razlikuju od ostale djece i to je posljednja stvar koju oni trebaju osjetiti, da su ,,drugačiji''. Oni nisu djeca sa posebnim potrebama, njima je potrebno pružiti samo malo više pažnje u određenim situacijama.

Dijete koje boluje od šećerne bolesti ne predstavlja nikakvu opasnost za drugu djecu u razredu. Od velike je važnosti edukacija za sve djelatnike škole jer će tada dijete biti sigurno prihvaćeno u školi bez razlike kao i sva druga djeca.

Posebnu važnost nastavnici trebaju posvetiti situaciji kada dolazi do pada šećera odnosno hipoglikemije. Ona nastupa brzo i u kratkom vremenu može doći do gubitka svijesti.  Djeca koja boluju od šećerne bolesti, mogu se u stanju hipoglikemije vrlo različito ponašati, no najčešće su sklona vrtoglavicama, nesvjestici, blijeda su, oznojena, mogu drhtati, te postati smetena i zbunjena. U toj situaciji potrebno je djetetu dati bombon za podizanje glukoze, dekstrozu. Ako se dijete ne oporavlja, treba mu dati još šećera rastopljenog  s malo vode i to u malim gutljajima, naravno pod uvjetom da je dijete pri svijesti i odmah nakon toga pozvati roditelje. Pakiranje dekstroze za podizanje šećera je potrebno imati u učionici kod nastavnika, u zbornici i obavezno u djetetovoj torbi.

Djeca sa dijabetesom moraju uvijek imati dostupnu hranu, sok sa šećerom ili dekstrozu, da bi se spriječio totalni pad šećera do nesvjestice. Potrebno je razumijevanje i podrška u toj situaciji. Kada dijete usred sata uzme jesti jer ono osjeti nizak šećer u tom trenutku i tada ne smije čekati kraj sata, već je potrebno odmah reagirati. Važno je znati da dijete ima pravo usred sata izmjeriti visinu šećera u krvi i uzeti određenu količinu hrane ukoliko je u tom trenutku potrebno.

Sport odnosno sat tjelesnog odgoja je od velike važnosti. Aktivnost je dozvoljena,  potrebna i jako važna za djecu sa dijabetesom. Kod planirane duže i intenzivne aktivnosti potreban je unos ugljikohidrata prije i poslije aktivnosti, a ponekad i za vrijeme aktivnosti.

Jeli smo kolače koje mogu jesti osobe oboljele od šećerne bolesti. Za izradu kolačića umjesto šećera se koristi stevia, eritriol i kokosov šećer. Potrebno je i nešto orašastih plodova, bučno ili pirovo brašno.

Kolačići su jako ukusni.

ČOKOLADNI MUFFINI

·         4 jaja

·         100 g mljevenih lješnjaka

·         100 g mljevenih badema

·         35 g pirovog brašna

·         pola praška za pecivo

·         3 žlice eritriola

·         cimet po želji

Pomiješati sve suhe sastojke, dodati stučene žumance i 2-3 žlice vode. Na kraju dodati snijeg od bjelanjka.

Peći oko 15 minuta na 180 °C.

KOLAČIĆI

·         3 jaja

·         20 g oraha

·         15 g kakaa

·         20 g bučinog brašna

·         2 velike žlice eritriola

·         cimet

Kad se lijevaju u kalupiće može se utisnuti pola kockice čokolade.

RAFFAELO

·         250 g posnog sira

·         nekoliko badema

·         100 g zobenih pahuljica (fino usitnjene)

·         2 žlice kokosovog brašna

·         aroma vanilije

·         stevia

Sir, zobene pahuljice, steviju, aromu vanilije i kokosovo brašno umiješati u posudi dok se ne dobije čvrsta smjesa. Oblikovati u kuglice, uvaljati ih u kokosovo brašno i po želi polovice badema utisnuti u kuglice. Količinu stevije i arome vanilije dozirati po želji.

                                                                                              Katarina Ramić