Obilježavanje Svjetskog dana oceana i mora
Kako obilježiti Svjetski dan oceana i mora? Na Grpašćaku u Parku prirode Telašćica! S prekrasnim pogledom na otočje, s daškom maestrala, uz slike podmorja, uz glazbu!
Bila je to prilika za druženje i zajedničko postavljanje izložbe podvodnih fotografija i dječjih radova dviju škola, naše i OŠ „Petar Lorini“ Sali. Postavili smo fotografije snimljene podvodnom kamerom, crteže, zanimljive radove. More je život! More je obilje! Tu su se našle i ribice od stakla koje je sakupljeno na obali Karme, zatim sipa isprintana 3D tehnikom. Na tiramolu između stabala štipalicama je pričvršćena roba napravljena i dizajnirana od stare odjeće, nadopunjena plastičnim materijalima. Kolekcija je bila nadahnuta temom opasnosti brze mode za more i osvješćivanju pozitivnih strana recikliranja. Posjetitelje su pozdravili petaši Mikula i Luka i uprizorili intervju ribara s morem. Čuli smo puno zanimljivosti o Mikulinoj najdražoj ribi brancinu. A onda su nas u svijet glazbe odvele šestašice Iva violinom i Matea flautom. Samo more nosim ja u duši još nekoliko pjesama inspiriranih morem otpjevala je učiteljica Anita Nikić uz gitarsku pratnju. Kasnije se pridružio šestaš Gabriel s gitarom. More je inspiracija! More je glazba! A naše „hodajuće more“ kojeg je glumio Luka ušetalo je u publiku. Možda je izgledao neobično, ali želio je prikazati „Ča gre u more od judi, a ča moru škodi“, a publika je mogla napisati poruku i zalijepiti je na kutiju.
Kako obilježiti Dan mora? I kupanjem, dolaskom u Sali požurili smo se i okupali se na plaži Bočac. More povezuje! Povratkom u Sali iz Telašćice, druženje se do čekanja broda nastavilo, sklopljena su prijateljstva i dogovoreni neki budući posjeti dviju škola. Neka Saljani dođu u goste u Zadar, a mi smo pozvani opet u Sali.
I da, ako želite doživjeti dio događaja „Ča more u more“, u Ogranku Arbanasi možete pogledati izložbu „Što skriva more?“, posjetite ju i upoznajte neke stanovnike morskih plićaka. A o toj izložbi više će biti govora u sljedećoj objavi.
Tekst napisala Barbara Hadeljan
