Jesi li očekivao pobjedu i kako se osjećaš kao državni prvak?

Pobjedu nisam očekivao, sretan sam i uzbuđen. Najneizvjesniji trenutak bio je kada je prijatelj dotrčao k meni  i rekao kako su stigli neslužbeni rezultati. Ne razmišljam baš o tome što sam prvi, druge godine će doći netko bolji.

Jesu li zadatci bili teški?

Pa i nisu baš…  Uglavnom gradivo 5. razreda. Nisam se puno mučio.

Voliš li natjecanja?

Da, jer je to uvijek novo iskustvo.

Što je za tebe matematika?

Matematika je za mene više od običnog predmeta. Kad odrastem, želim se baviti matematikom i sličnim prirodnim znanostima.

Tko ti je pružao najveću podršku i poticaj tijekom priprema za natjecanje?

Prijatelj s kojim igram šah. On me naučio kako se radom sve može postići. Postao sam sigurniji u sebe. Naravno, i roditelji su mi velik oslonac.

Kakav je osjećaj  imati oca koji ti je ujedno i profesor Matematike?

U početku mi je bilo čudno, ali sam se prilagodio. Zbog toga mi se život baš i ne mijenja.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme se igram s prijateljima i uživam u igranju šaha. Djed me naučio igrati.

Ne pobjeđujem uvijek.

Jesi li sudjelovao u kakvom natjecanju u šahu?

Da, osvojio sam dvije srebrne i jednu brončanu medalju.

Ima li nešto u čemu nisi baš dobar?

Volim Likovni i nogomet, ali mi baš i ne idu.

Što te može iznervirati?

Ide mi na živce kad mi govore da sam savršen samo zato što sam vrlo uspješan i postižem dobre rezultate. Mislim da nitko ne treba biti savršen jer ti je onda dosadno u životu.

A.Pleša i L. Lulić, 5. c