Uz definitivno najmeritorniju i najkompetentniju osobu,brigadira Vitanovića,učenicima su se obratili i hrvatski vitezovi koji potječu i žive u Arbanasima, a bili su neposredni sudionici najžeščih borbi koje su se vodile na ovom prostoru. Riječ je o zapovjedniku voda,stožernom naredniku Ivici Čirjaku, Alanu Nikpalju i Nevenu Petaniju.

 

Okupljanje je dogovoreno na prvoj crti obrane Dračevca,u blizini mjesne crkve,gdje su još uvijek vidljive ruševine granatiranih kuća i kulturno-povijesnih spomenika te izloženog tenka koji je uništen prilikom pokušaja proboja srbo-četničkih postrojbi 1991.g. Sa te lokacije,kao na dlanu naziru se nekadašnja srpska uporišta:Travičina glavica, Babin Dub, Križ te aero baza Zemunik.

 

Prema riječima brigadira Vitanovića,dnevno je na Dračevac ispaljeno 300-njak granata svih kalibara,a zahvaljujući starim talijanskim bunkerima,spašeni su brojni ljudski životi. Čak i pod kišom granata,hrvatski branitelji uzvrćali su neprijatelju sa onim što su imali i tako ih onemogućavali u zauzimanju tog važnog položaja sa kojeg su mogli u potpunosti kontrolirati Grad Zadar.

Obilazak Dračevca,završili smo na mjestima pogibije nekoliko hrvatskih branitelja sa rajonskog područja naše škole te se uputili prema nekada zloglasnoj ratnoj utvrdi- brdu Križ.

 

Križ je i prije rata figurirao kao snažna utvrda bivše JNA,koja je na tom području imala 170 vojnika, a u tijeku ratnih operacija u prosjeku ih je bilo 70-ak. Razgledali smo njihov lanac podzemnih i armiranih bunkera,topničkih i tenkovskih rovova, a posebno je fascinantan pogled jer se Zadar,Sukošan i Bibinje vide kao na dlanu.

Za učenike najinteresantniji i najuzbudljiviji dio bilo je svjedočenje brigadira Vitanovića o presjecanju komunikacije i uništavanju kolone koja je opskrbljivala četnike na Križu. Sa samo petoricom izviđača,držao je u okruženju neprijatelja te ga nakon 6 dana,prisilio na predaju. Doista,zvuči nestvarno njegov odlazak na pregovore u samu utvrdu te unatoč neposrednoj opasnosti,uspio je odvesti 55 četnika do Babin Duba i tako osvojiti, "neosvojiv " Križ bez ljudskih gubitaka. Međutim, nakon osvajanja Križa na njemu je od minsko-eksplozivnih sredstava poginulo 8,a teško ranjeno 22 hrvatska branitelja.

 

Naša posljednja lokacija bila je Bibinjsko polje, gdje smo pogledali restaurirani neprijateljski tenk te pogledali lokacije sa kojih su brigadir i njegovi suborci uništili oklopno mehaniziranu neprijateljsku kolonu i presjekli njihovu komunikaciju sa glavnom bazom u Zemuniku.

 

Drago nam je da je OŠ Krune Krstića prva škola koja je imala čast i priliku slušati o operaciji "Jaguar" i zahvalni smo brigadiru Ivanu Vitanoviću i njegovim suborcima što su nam oživjeli taj dio povijesti i podijelili sa nama svoj ratni put i emocije koje su nosili. Učenici su sa velikim zanimanjem pratili njihova izlaganja koja su bila toliko slikovita i bliska da smo mogli gotovo osjetiti te trenutke, kao da se događaju danas, a ne prije 22 godine. Iskreno se nadam da će ova naša inicijativa,potaknuti i ostale škole,udruge i institucije da svake godine vode učenike na navedene lokacije, susretnu se sa ratnicima i vitezovima koji su ih nesebično branili i budu ponosni na sve ostvareno u Domovinskom ratu. Meni osobno, bila je iznimna čast i zadovoljstvo upoznati te hrabre ljude, a posebno me se dojmila njihova skromnost i gotovo sramežljivo isticanje sebe, a dali su najviše što su u tom trenutku objektivno mogli. Čak i više od toga... Hvala im.