Osnutkom Ženske pučke škole 1873. godine u ovom, tada zadarskom predgrađu, opće obrazovanje postaje dostupnije ženskoj djeci koja su iz više razloga bila sustavno zanemarivana u osnovnoj poduci. Političke prilike koje su nastupile raspadom Austro-Ugarske Monarhije, talijanskom okupacijom i gubitkom Zadra nakon Rapalskog ugovora nisu išle u prilog školi na hrvatskom jeziku te se Ilirski preparandij nakon šezdeset godina, a Ženska pučka škola nakon više od četiri desetljeća rada zatvaraju.

Talijanska je vlast u razdoblju od 25 godina svoje akcije talijanizacije usmjeravala u pravcu izgradnje novih i dogradnje starih osnovnih škola na zadarskom području. Time su htjeli utjecati na pravac razvoja djece, posebno one hrvatskih roditelja koje su kroz škole odgajali u talijanskom jezičnom i duhovnom smislu. Nove škole, a ni lijepa velika školska zgrada izgrađena sjeverno od glavnog mjesnog trga u Arbanasima, ipak,  nisu preživjele završnicu Drugog svjetkog rata kada su je srušili Nijemci.

Nakon četvrt desetljeća talijanske vlasti, tijekom koje je hrvatska riječ na zadarskom području bila zatirana i proganjana, a rad škole obustavljen, 22. prosinca 1944. otvorena je Narodna osnovna škola – Arbanasi. Povratak hrvatskoga jezika u školu, premda jedva dočekan, bio je obojan komunističkom ideologijom. Na svečanom otvorenju prvi poslijeratni ravnatelj Dragutin Tvrdeić, pozvao je roditelje i djecu na suradnju i redovito pohađanje nastave. Ubrzo nakon donošenja Zakona o sedmogodišnjem općem obrazovanju, za razliku od prethodnog četverogodišnjeg, škola u rujnu 1947. godine postaje Sedmogodišnja osnovna škola Zadar – Arbanasi. Novi, sedmogodišnji sustav je u potpunosti zaživio, ali je donio niz problema, prvenstveno u nedostatku prostora i kvalificiranih učitelja te je tadašnji ravnatelj Krsto Ico Petani uložio veliki trud da bi uspostavio rad škole, počevši od nabavke osnovnog inventara, osiguravanja prostora za neometano izvođenje nastave za skoro 500 učenika. Zbog nedostatka prostora i učenici iz tadašnjih Područnih škola: Crnoga, Ploča, Dračevca, Stanova, Bibinja, Sukošana i Zemunika pristizali su u školu u Arbanasima. Škola je u nedostatku prostora radila na dvije lokacije zajednički nazivane STARA ŠKOLA; u prostorima današnje Gradske knjižnice Zadar – ogranak Arbanasi i u blizini Tvornice duhana.

Premda je radila u teškim uvjetima škola se pedesetih godina isticala radom u mnogim izvannastavnim i školskim aktivnostima, prvenstveno zaslugom njezinih učitelja među kojima se isticala učiteljica Mirjam Koštre koja je školsku dramsko-scensku sekciju podigla na razinu kazališnih predstava. Ravnatelj Krsto Ico Petani i učiteljica Mirjam Koštre za svoj su doprinos školstvu u Zadru nagrađeni Nagradom Grada Zadra.

Aktivan kulturno-umjetnički rad nadilazio je školsku zgradu te su mnogi učitelji aktivno sudjelovali u radu Društva „Naša djeca“ Arbanasi koje su osnovali mještani Arbanasa, a u kojem su se organizirale razne društvene radionice, kulturno-umjetničkog i drugih sadržaja.

Krajem 1960. godine, zahvaljujući ravnatelju Krstu Petaniju Ici, izgrađena je nova školska zgrada na prekrasnom mjestu uz more omeđenom  drvoredom čempresa s jedne, i šetnjicom uz more s druge strane. Na istom mjestu je škola i danas. Novoizgradnjom školske zgrade i škola mijenja naziv u Centralna osnovna škola „Krsto Ljubičić“ koji je dobila prema mladom arbanaškom studentu prava u Zagrebu između dva rata koji je nesretno nastradao u obračunu lijevih i desnih studentskih organizacija u 22. godini života. Nova prostrana školska zgrada s posebno uređenim kabinetima za svaki predmet i prvom školskom sportskom dvoranom u Zadru, izgrađenom tek desetljeće kasnije, postaje središte niza izvannastavnih aktivnosti vezanih uz sportske i kulturno-umjetničke sekcije čiji su rezultati nadilazili lokalnu sredinu. Osnovnom školom „Krsto Ljubičić“ rukovodila su dvojica ravnatelja, Vinko Brzić do 1973. godine i  nadalje Zvonimir Meštrović do 1991.

Trend izvannastavnih aktivnosti nastavlja se i dalje pa sedamdesetih godina od 1500 učenika više od polovice njih sudjeluje u nekoj od 41 izvannastavne aktivnosti među kojima se ističu Mlade vezilje, Prva pomoć s čijim je polaznicama učiteljica Cvita Bučić postizala izvanredne rezultate, Klub mladih tehničara pod vodstvom Dinka Nobila, Sportsko društvo, brodomodelarska sekcija, pčelarstvo, cvjećarstvo, novinarska sekcija koja je pokrenula prvi školski list u Zadru, harmonikaški orkestar pod palicom Jure Maržića, lutkarska sekcija pod vodstvom Zvonka Govorčina, i posebno uspješna i maštovita sekcija folklora koju su osnovale učiteljice Vjera Oštrić i Neda Sutlović, a njihovim stopama nastavili Radmila Govorčin i Ivo Brkić.

Na samom početku Domovinskog rata, Skupština Općine Zadar krajem 1991. donosi odluku o promjeni naziva škole koji se konačno mijenja u svibnju 1992. te škola dobiva naziv Osnovna škola Krune Krstića. Doktor Kruno Krstić, hrvatski leksikograf, lingvist, filozof, psiholog i povjesničar rođen je u Arbanasima, a škola i danas s ponosom nosi njegovo ime. Tih ratnih godina ravnatelj postaje Mario Sekula. Premda u jeku rata, nastava se odvijala kad grad nije bio pod uzbunom. Djeca su dolazila kad su mogla, a kolektiv je, premda tužan i zabrinut, bio čvrst, ujedinjen i optimističan.

Škola danas

Otkad je 2009. godine na inicijativu tadašnjeg ministra Božidara Kalmete, ujedno sumještanina Arbanasa i bivšeg učenika škole, napravljena potpuna obnova i rekonstrukcija školske zgrade, uvjeti rada podignuti su na višu razinu. Uz voditeljicu projekta, ravnateljicu Jasminu Matešić, i potporu gradskog odjela za školstvo obnova, kakve nije bile od prvotne izgradnje škole 1960. godine, trajala je skoro cijelu školsku godinu. Danas škola broji 630 učenika u 30 razrednih odjela i 74 djelatnika i radi u jednoj smjeni. Škola ima jednu područnu školu na Ploči čija je obnova i rekonstrukcija počela sredinom 2019. godine i još traje.

Škola se kroz svoju povijest može pohvaliti mnogih sportskim i obrazovnim uspjesima svojih učenika i učitelja koji su često prelazili okvire lokalnih natjecanja i postizali zavidne rezultate na državnim ili međunarodnim razinama. Među njima se ističe trostruki državni prvak u natjecanju iz matematike, učenik Namik Agić koji je svojim izvanrednim uspjehom zaslužio i sudjelovanje na međunarodnoj matematičkoj olimpijadi. Škola je sudionik ili sama pokretač raznih projekata, a ima i školsku kuhinju u kojoj se poslužuje topli obrok.

Produženi boravak u školi osnovan je davne 1970. godine kao prvi u nekoj zadarskoj školi.  Nakon devetnaestogodišnjeg rada zbog financijskih razloga se ukida, ali nakon ponovnog organiziranja 2006. godine produženi boravak u školi, i to u tri skupine, traje do danas.

Model C – Albanski jezik i kultura od 2014. godine organiziran je u školi kao fakultativna nastava subotom koju, po želji, pohađaju učenici iz mnogih gradskih i nekih prigradskih škola.

Projekt CHAT - projekt međunarodne razmjene učenika između Mađarske i Hrvatske, koji se provodi  u svrhu zajedničkog učenja engleskoga jezika, u školi započinje 2016. otkad svake godine učenici sedmih razreda posjećuju i ugošćavaju učenike iz Mađarske.

Naša se škola priključila i projektu ZadarZaDar – projektu doživljajne pedagogije u prirodoslovnim predmetima za razvoj darovitih učenika.

Sport

Škola ima sportsku tradiciju još od šezdesetih godina kada je učitelj Krsto Peša osnovao Rukometnu školu koja je svojim uspjesima nadišla razinu školskog treniranja do ozbiljnog treniranja rukometa. U njoj su se talili mnogi kasnije uspješni sportaši kako u rukometu tako i u drugim sportovima. Na Pešinu školu su se nastavile razne sportske aktivnosti koje je u novije vrijeme uspješno vodio učitelj Albert Radovniković.

Dolaskom učitelja Karla Lisice u OŠ Krune Krstića, koji je prvi put u povijesti škole u odbojkaška natjecanja uključio i djevojčice, osniva se Odbojkaški klub Arbanasi. Od osnutka do danas, odbojkašice bilježe izvanredne rezultate na natjecanjima unutar i izvan domovine. Odbojkašice su postigle i najveći uspjeh u sportskoj povijesti škole kad su 2009. postale viceprvakinje Hrvatske.

Školski list

„Iz đačke torbe“ naziv je prvog školskog lista u Zadru koji je iz „đačkih torbi“ OŠ „Krsto Ljubičić“ počeo izlaziti davne 1975. godine. List je, osim pisan i uređivan, tiskan u školi tehnikom šapirografiranja te je u pravom smislu riječi bio - školski list. Njegovu tradiciju, u puno raskošnijem izdanju, nastavlja do danas  školski list Fontana koja postiže zapažene uspjehe na županijskoj smotri Lidrano, a ima i dvije diplome s državne razine. Posljednjih godina glavna urednica je Dina Milat, uz grafičku pripremu Jasenke Čirjak.

Učenička zadruga Arbanasi

Povijest zadrugarstva u školi seže u sedamdesete godine, a od 2014. godine osniva se zadruga kakva je danas. Sadrži sekcije: maslinarstvo, voćarstvo, lutkarstvo, izdrada predmeta..., a osim što potiče stvaralaštvo, odgovornost i kreativnost kako učenika tako i učitelja, redovito sudjeluje na sajmovima i smotrama zadruga.

KRAJ

Ideju ravnateljice Jasmine Matešić o objedinjavanju duge i bogate stopedesetogodišnje povijesti osnovne škole u Arbanasima u MONOGRAFIJU ne bi bilo moguće ostvariti da predanim cjelogodišnjim radom nisu u njoj sudjelovali mnogi bivši i sadašnji zaposlenici škole, njezini bivši učenici, autori tekstova u prilozima, svi vanjski suradnici koji su pomogli riječju fotografijama i materijalima, zaposlenici Državnog arhiva u Zadru, lektorice i savjetnice Dina Milat, Maja Kresović, Kristina Ivosić te grafička urednica Jasenka Čirjak. Iznimno važna poglavlja o povijesti i razvoju škole napisali su Ivica Đovani Matešić Jeremija, Sanda Uglešić i Serđo Dokoza, a mnogi pokrovitelji i sponzori omogućili su njezino objavljivanje.

Na odlasku u mirovinu dugogodišnji ravnatelj Zvonimir Meštrović napisao je u Ljetopisu škole: „Želim da ova škola u daljnjem radu postiže zavidne rezultate. Neka radost i veselje vlada u njenim prostorima, ponos i vedrina na licima učitelja i učenika i vječno odjekuje lijepa, draga i slatka hrvatska riječ.“

Maja Kresović, prof.